Što to sadrže ugovori sa javnim zdravstvenim ustanovama, kada ih ZZO HNŽ-a toliko uporno skriva od javnosti?!!

Prije točno 4 godine Udruga Futura pokrenula je upravni spor i podnijela tužbu protiv Zavoda zdravstvenog osiguranja HNŽ-a (Zavod) zbog uskraćivanja pristupa informacijama. Zatražili smo kopije ugovora sa zdravstvenim ustanovama za 2016., 2017., i 2018. godinu, odluke o jednokratnim transferima za materijalna sredstva, kao i izvješća vezano za utrošak istih, te ugovore vezane za IT sektor.

Zavod je prvostupanjskim rješenjem utvrdio da se traženi dokumenti ne nalaze u Indeks registru informacija koje su pod kontrolom Zavoda i da se zbog toga uskraćuje pristup istim. Drugim riječima, Zavod tvrdi da nema pod kontrolom ugovore koje je u ime svojih osiguranika, koristeći javna sredstva, sklapao sa zdravstvenim ustanovama.

I kada čovjek pomisli da ne može gore, tu je direktor Zavoda da vas demantira. Naime, drugostupanjskim rješenjem on ne samo da je potvrdio nelogičnost navedenu u prvostupanjskom rješenju, nego je i dodao da ugovori  po svojoj prirodi predstavljaju povjerljive komercijalne interese treće strane, kao i privatne podatke ugovornih strana, te da bi se priopćavanjem takvih informacija značajno ugrozila privatnost, interesi i druga osobna prava.

Zdrav razum prosto ne može nikako povezati ugrožavanje komercijalnih interesa i privatnosti kada se traži objava ugovora vezano za utrošak javnih sredstava. Pogotovo ako se uzme u obzir da su, uz izuzetak ugovora za IT sektor, ugovori koji su zatraženi potpisani između Zavoda kao javne institucije i javnih zdravstvenih ustanova.

S druge strane, neshvatljivo je koliko odgovorne osobe u Zavodu ne poznaju Zakon o slobodi pristupa informacijama FBiH (Zakon).

U konkretnom slučaju, Zavod je odbio pristup traženim informacijama pozivanjem na član 7. Zakona, koji propisuje da kad nadležni javni organ osnovano utvrdi da zahtjev za pristup informaciji uključuje povjerljive komercijalne interese treće strane, bez odlaganja pismeno obaviještava treću stranu o pojedinostima zahtjeva ili je upozorava da će se tražena informacija saopćiti, ako u roku od 15 dana od dana prijema ovog obavještenja pismeno ne odgovori da smatra da je informacija povjerljiva i navede razloge zbog kojih bi njenim saopćavanjem mogla nastupiti šteta. No, zaboravio je Zavod da nije dostavio niti jedan dokaz da je uopće kontaktirao treće strane i informirao ih o pojedinostima zahtjeva.

Osim toga, sve i da je došlo do korespondencije  između Zavoda i trećih strana u smislu člana 7. Zakona, treba znati da se pristup informacijama ne može odbiti samo zato što Zavod ili treće strane informacije smatraju povjerljivim, jer čl.7. Zakona jasno propisuje da treća strana treba navesti razloge zbog kojih bi saopćavanjem informacija podnositelju zahtjeva za nju mogla nastupiti šteta.

Zavod je odbio pristup informacijama, a da pri tom nije sproveo ni test javnog interesa u skladu sa članom 9. Zakona, što je nedopustivo. Nije moguće odbiti pristup informacijama samo na osnovu mišljenja da se radi o povjerljivim komercijalnim interesima treće strane. U donošenju odluke je li objavljivanje informacija opravdano javnim interesom nadležni javni organ je u skladu sa članom 9. stav 2. Zakona o slobodi pristupa informacijama FBiH, obavezan razmotriti okolnosti kao što su: svako nepoštovanje zakonske obaveze, postojanje bilo kakvog prestupa, zloupotrebu vlasti ili nemar u obavljanju službene dužnosti, neovlašteno korištenje javnih fondova i dr.

I tako kroz naše prigovore i tužbu pokušali smo i edukativno djelovati na direktora Zavoda i njegove suradnika, malo ih pobliže upoznati sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama FBiH.

Edukativno je pokušala djelovati i sutkinja koja je potpisala presudu koju smo napokon dočekali početkom svibnja 2022. godine, a čekali smo 3 godine i 4 mjeseca. Ona im je održala predavanje vezano za Zakon o upravnom postupku FBiH. Naša tužba je djelomično uvažena, poništeno je Rješenje iz 2018. godine na temelju kojeg nam je uskraćen pristup traženim ugovorima.

Sutkinja Županijskog suda u Mostaru Neri Mišetić na kraju presude zaključuje: „..iz naprijed navedenog razvidno je da tuženi nije postupio sukladno čl.7 i čl.9 Zakona o upravnom postupku FBiH, kojim je propisano da u postupku prije donošenja rješenja moraju se utvrditi sve pravno relevantne činjenice i okolnosti i one koje idu u prilog starnci iiii na njenu štetu u skladu s načelom materijalne istine, s obzirom da se u upravnom postupku prije svega štiti i ostvaruje javni interes, a također i interes strane. Činjenice o kojima je riječ moraju biti dokazane, te propust organa u tom smislu predstavlja povredu pravila postupka, a što utječe na ocjenu zakonitosti osporenog zaključka i rezultira poništenjem rješenja…“

Na samom kraju presude sutkinja nalaže: „ U ponovnom postupku tuženi organ će postupi po primjedbama Suda iznesenim u presudi, te slijedom toga sve odlučne činjenice utvrditi nakon savjesne i brižljive ocjene kako pojedinačnih dokaza tako i svih dokaza zajedno, te će ponovono razmotriti osnovanost zahtjeva tužitelja za pristup informacijama od 22.06.2018. godine, vodeći računa o navodima iz prigovora, donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.“

Teško je utvrditi je li direktor Zavoda bio više fokusiran na savjesnost ili brižljivost koju mu je sugerirala sutkinja Mišetić, ali sa sigurnošću tvrdimo da mu na zakonu zasnovana odluka nije bila ni u mislima.

Sukladno presudi poništio je Rješenje i tu je bio kraj što se tiče uvažavanja presude. Predmet je vratio prvostupanjskoj istanci, koja je naravno ponovno odbila naš zahtjev, pa je uslijedila naša žalba koju je direktor, savjesno i brižljivo, naravno odbio.

I što ćemo sad?! Naravno, ponovno pokretanje upravnog spora i nova tužba. Sudska taksa već je plaćena.

S novom tužbom dobili smo novu sutkinju, a po svemu sudeći i novog direktora Zavoda za kojeg se iskreno nadamo da će vratiti Zavod u zakonske okvire.

Ostaje nadati se, da na novu presudu nećemo opet čekati godinama.

Besplatni mali oglasi

Više iz kategorije